Danas je : Nedjelja 19.11.2017

Oblici štovanja Božjega milosrđa

2014-05-27

1) Slika Milosrdnoga Isusa – objavljena je s. Faustini u viziji koju je imala 22. veljače 1931. godine u ćeliji samostana u Płocku. Navečer kad sam bila u ćeliji – piše u Dnevnikuugledala sam Isusa, Gospodina, u bijeloj odjeći. Jedna je ruka podignuta za blagoslov, druga je dodirivala odjeću na grudima. Iz otvorenog dijela odjeće na prsima izlazile su dvije velike zrake: crvena i blijeda. Šuteći promatrah Gospodina. (...) Nakon nekog vremena Isus mi reče: Naslikaj sliku prema onome što vidiš, s potpisom: Isuse, uzdam se u tebe (Dn 47). Želim da ta slika bude svečano blagoslovljena u prvu nedjelju po Uskrsu. Ta nedjelja treba biti svetkovina Milosrđa. (Dn 49)

 
Sadržaj slike usko je vezan uz liturgiju prve nedjelje iza Uskrsa. Crkva toga dana, u Evanđelju po Ivanu, čita o ukazanju uskrsloga Krista u dvorani posljednje večere i ustanovljenju sakramenta ispovijedi (Iv 20, 19-29). Slika predstavlja uskrsloga Otkupitelja koji ljudima donosi mir po otpuštenju grijeha cijenom svoje muke i smrti na križu. Zrake krvi i vode koje izviru iz Srca probodena kopljem (što se ne vidi na slici) i rane na mjestima razapinjanja prizivaju događaje Velikoga petka (Iv 19, 17-18; 19, 33-37). Slika Milosrdnoga Isusa povezuje dakle u sebi ta dva evanđeoska događaja koji najpotpunije govore o Božjoj ljubavi prema čovjeku.
Ovu Kristovu sliku obilježavaju dvije zrake. Gospodin Isus, upitan o njihovu značenju, objašnjava: Blijeda zraka označava vodu koja opravdava duše; crvena označava krv koja je život duša (...). Sretan onaj tko bude živio u njihovoj sjeni. (Dn 299) Dušu čisti sakrament krštenja i pomirenja, a najobilnije je hrani Euharistija – dakle te dvije zrake označavaju svete sakramente i sve milosti/darove Duha Svetoga čiji je biblijski simbol voda i, novi savez Boga s čovjekom, sadržan u Krvi Kristovoj.
Slika Milosrdnoga Isusa često se naziva i slikom Božjega milosrđa što je točno jer se upravo u Kristovu pashalnom otajstvu najjasnije objavljuje milosrdna ljubav Božja prema čovjeku.
Slika ne predstavlja samo Božje milosrđe, već ima i ulogu znaka koji treba podsjećati na obveze kršćanskog pouzdanja u Boga i djelatne ljubavi prema bližnjima. U natpisu u podnožju slike – a prema Kristovu izričitom traženju – stoje riječi: Isuse, uzdam se u Tebe. Ta slika – govori Isus dalje – treba podsjećati na želje mojeg milosrđa, jer ni najsnažnija vjera ništa ne pomaže bez djela. (Dn 742)
Uz štovanju ove slike, koje se temelji na stavu kršćanskog pouzdanja u Boga i milosrđa spram bližnjega, povezao je Gospodin Isus posebna obećanja: milost vječnoga spasenja, velik napredak na putu kršćanske savršenosti, milost sretne smrti i brojne druge milosti za koje ga ljudi budu s pouzdanjem molili. Po toj ću slici dijeliti velike milosti dušama, poradi toga neka joj svaka duša ima pristupa. (Dn 570)
 
2) Svetkovina Božjega milosrđa – nalazi se zapravo na prvom mjestu među oblicima štovanja Božjega milosrđa. Isus, u objavi s. Faustini, po prvi puta govori o ovoj svetkovini godine 1931., u Płocku kada izražava svoju želju da se naslika posebna slika: Želim da bude svetkovina Milosrđa. Želim da se ta slika, koju ćeš naslikati kistom, svečano posveti u prvu nedjelju po Uskrsu. Ta nedjelja treba biti svetkovina Milosrđa. (Dn 49)
Izbor prve nedjelje iza Uskrsa za svetkovinu Božjega milosrđa ima svoj duboki teološki smisao koji ukazuje na tijesnu povezanost uskrsnog otajstva Otkupljenja i otajstva Božjega milosrđa. Ta povezanost vidljiva je i u devetnici Božjemu milosrđu koja prethodi svetkovini i koja započinje na Veliki petak.
Svetkovina nije samo dan posebnog čašćenja Boga u otajstvu milosrđa već i vrijeme milosti za sve ljude. Želim – rekao je Isus – da svetkovina Milosrđa bude utočište i zaklon za sve duše, a osobito za bijedne grješnike. (Dn 699) Duše ginu usprkos mojoj gorkoj muci. Dajem im posljednju slamku spasa, a to je svetkovina mojeg Milosrđa. Ako ne budu častili moje Milosrđe, propast će za vječnost. (Dn 965)
Važnost ove svetkovine vidljiva je u snazi posebnih obećanja koje Isus veže uz njeno štovanje. Tko god toga dana pristupi Vrelu života taj će zadobiti potpuno otpuštenje krivica i kazni. (Dn 300) Toga su dana otvorene nutrine moga milosrđa. Izlijevam čitavo more milosti na duše koje se približe izvoru mojega milosrđa; (...) neka se ne boji približiti k meni niti jedna duša, makar joj grijesi bili poput skrleti. (Dn 699)
Kako bi se mogli okoristiti tim velikim darovima potrebno je ispuniti i uvjete štovanja Božjega milosrđa (pouzdanje u Božju dobrotu i djelatna ljubav prema bližnjemu), biti u stanju milosti posvetne (nakon svete ispovijedi) te dostojno primiti svetu pričest. Nijedna duša neće naći opravdanja – pojasnio je Isus – dok se ne obrati s pouzdanjem mojem milosrđu. Stoga prva nedjelja po Uskrsu treba biti svetkovina Milosrđa, a svećenici taj dan trebaju dušama govoriti o mom velikom i neizmjernom milosrđu. (Dn 570)
 
3) Krunica Božjega milosrđa. Ovu je krunicu Isus dao s. Faustini u Vilniusu, 13. i 14. rujna 1935. godine, kao molitvu zadovoljštine za grijehe i za ublažavanje Božjeg gnjeva (usp. Dn 474 - 476).
Po molitvi ove krunice prikazuju se Bogu Ocu Tijelo i Krv, Duša i Božanstvo Isusa Krista kao zadovoljština za grijehe svoje, bližnjih i cijeloga svijeta, sjedinjujući se sa žrtvom Isusovom, pozivajući se na ljubav kojom Otac Nebeski daruje svoga Sina, a po njemu i sve ljude.
Nadalje se krunicom moli: budi milosrdan nama i cijelome svijetu – i samim time vrši se djelo milosrđa. Ako se uz moli u stavu pouzdanja te ispunjavaju uvjeti svake dobre molitve (poniznost, ustrajnost, stvar koja je po Božjoj volji), vjerni mogu očekivati ispunjenje Kristovih obećanja koja se osobito tiču smrtnoga časa: milost obraćenja i spokojne smrti. Ostvaruju ih ne samo osobe koje mole ovu krunicu nego i umirući uz koje drugi mole. Kada se pri umirućem moli ta krunica – rekao je Isus – ublažuje se Božji gnjev, i neizmjerno milosrđe obuzima dušu. (Dn 811) Sveopće obećanje glasi: Po molitvi te krunice sviđa mi se dati sve za što me se bude molilo (Dn 1541), ako to (...) bude u skladu s mojom voljom. (Dn 1731) Sve što nije u skladu s Božjom voljom, nije dobro za čovjeka, osobito za njegovu vječnu radost.
Po molitvi te krunice – govori na drugom mjestu Isus – približavaš mi čovječanstvo. (Dn 929) Duše koje budu molile tu krunicu, zaštitit će moje milosrđe (...) za života, a osobito u času smrti. (Dn 754)
 
4) Sat milosrđa – u objavi s. Faustini, u listopadu 1937. godine, u Krakovu, tražio je Isus štovanje sata njegove smrti: Kad god čuješ otkucavanje trećeg sata, uroni posve u moje milosrđe, proslavljaj ga i hvali. Zazivaj njegovu svemoć cijelom svijetu, a osobito bijednim grješnicima jer je sada ono široko otvoreno svakoj duši. (Dn 1572)
Gospodin Isus precizirao je i molitve za ovaj oblik štovanja Božjeg milosrđa: Nastoj u tom satu – rekao je s. Faustini – obaviti križni put koliko ti to dopuštaju obveze. Ako ne možeš moliti križni put onda barem na kratko uđu u kapelicu i časti moje srce koje je puno milosrđa u Presvetom Sakramenu. A ako ne možeš ići u kapelicu uroni u molitvu ondje gdje jesi, pa makar na kratak trenutak. (Dn 1572)
Różycki nabraja tri uvjeta da bi molitve upravljene u tom satu bile uslišane:
1)      molitva mora biti upućena Isusu,
2)      mora biti moljena u tri sata popodne,
3)      mora se pozivati na vrijednosti i zasluge muke Gospodinove.
U tom satu – obećao je Gospodin Isus – isprosit ćeš sve za sebe i druge. U tom satu dolazi milost za čitav svijet – milosrđe je pobijedilo pravednost. (Dn 1572)
           
5) Širenje štovanja Božjega milosrđa – među oblikepobožnosti u čast Božjega milosrđa Różycki navodi i ovo jer je povezano s Kristovim obećanjem: Duše koje šire slavu moga milosrđa štitit ću za čitavog života kao majka dojenče; a u času smrti neću im biti Sudac, već milosrdni Otkupitelj. (Dn 1075)
Bit štovanja Božjega milosrđa jest stav kršćanskoga pouzdanja u Gospodina Boga i djelatna ljubav prema bližnjima. Gospodin Isus traži pouzdanje od svih stvorenja (Dn 1059) i vršenje djela milosrđa: djelom, riječju ili molitvom. Milosrđe trebaš iskazivati uvijek i svagdje bližnjima. Ne možeš se od toga izvlačiti, niti izgovarati niti ispričavati se. (Dn 742) Krist želi da njegovi štovatelji tijekom dana izvrše barem jedan čin milosrđa spram bližnjega iz ljubavi prema njemu.
Širenje štovanja Božjega milosrđa ne traži puno riječi već kršćanski stav vjere, pouzdanje u Boga te milosrđe spram bližnjih. Primjer takvog apostolata svojim je životom dala sv. Faustina.
 
(Prema Predgovoru: s. M. Faustyna Kowalska, Dzienniczek. Miłosiedzie Boże w duszy mojej, Varšava, 2011.)
Prethodni   |   Sljedeći Povratak

Copyright © Wydawnictwo Agape Sp. z o.o. ul. Panny Marii 4, 60-962 Poznań, tel./ fax: 61/ 852 32 82 | tel. 61/ 647 26 86