Danas je : Nedjelja 19.11.2017

Michał Sopoćko

2014-05-27

 

Michał Sopoćko, jedan od dvojice ispovjednika s. Faustine Kowalske, rođen je 1. studenoga 1888. u mjestu Juszewszczyzna. Godine 1910. ulazi u bogosloviju u Vilniusu, a 1914. prima sakrament svećeničkoga reda te, tijekom 4 godine, djeluje kao župni vikar u mjestu Taboryszki. Od 1919. do 1924. vrši službu vojnoga kapelana u Varšavi i nastavlja specijalistički studij na odjelu teologije Varšavskoga sveučilišta te na Pedagoškom institutu. Godine 1924. vraća se u Vilnius gdje nastavlja službu vojnoga kapelana do 1932. godine. Od 1928. profesor je pastoralne teologije na teološkom odjelu Sveučilišta Stefan Batori, a od 1927. do 1932. vrši službu duhovnika u vilniuskoj bogosloviji. Godine 1947. odlazi u Białystok i predaje na tamošnjoj bogosloviji sve do 1962. godine. Zadivljuje raznovrsnost njegova svećeničkog djelovanja: djelatan je u župnom pastoralu, kao katehist, bavio se organizacijom školstva i pedagogijom, predavao je na sveučilištu i u bogosloviji, bio je duhovnik kao i ispovjednik svećenika i redovnica, vojni kapelan, trezveni aktivist i graditelj crkava.
 
Umro je u Białystoku 15. veljače 1975. godine. Proces za proglašenje blaženim na započinje 1987. godine. Prikupljena dokumentacija predana je 1993. Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu. Godine 2004., Sveti Otac Ivan Pavao II. izdaje dekret o herojskim krepostima sluge Božjega, a potom i dekret o čudu koje se pripisuje njegovu zagovoru. Beatifikacija se održala u Białystoku 28. rujna 2008. godine. Njegovi zemni ostatci počivaju u svetištu Božjega milosrđa u Białystoku.
 
Michal Sopoćko i s. Faustina Kowalska
 
Vlč. Sopoćko po prvi puta susreo se sa s. Faustinom Kowalskom u lipnju 1933. u Vilniusu gdje je bio redoviti ispovjednik Družbe sestara Naše Gospe od Milosrđa. „Već mi je na početku rekla – sjeća se nakon puno godina – kako me već poznaje iz nekog viđenja i da joj trebam biti duhovnik te da moram ostvariti neki Božji plan koji će mi ona prenijeti.“ Službu duhovnika i ispovjednika s. Faustine vršio je do 21. ožujka 1936., kada je napustila Vilnius. Ostali su u kontaktu razmjenjujući pisma u kojima ju je savjetovao i upućivao kako rasti u duhovnom životu i ostvariti svoje poslanje. U nekoliko navrata posjetio ju je i u samostanu u Krakovu te u bolnici na Prądniku. Na njegov poticaj s. Faustina počinje pisati Dnevnik. Zahvaljujući vlč. Sopoćku naslikana je i prva slika Milosrdnoga Isusa u Vilniusu (1934.) koja je doživjela prvo javno štovanje od 26. do 28. travnja 1935. u Ostroj Brami povodom obilježavanja velikog jubileja Otkupljenja. I prije Drugoga svjetskog rata zauzima se kod crkvenih vlasti za ustanovljenja svetkovine Božjega milosrđa na prvu nedjelju iza Uskrsa. Napisao je niz djela posvećenih istini o otajstvu Božjega milosrđa. Godine 1941. osniva Družbu sestara Milosrdnoga Isusa u Vilniusu u poslušnosti Božjoj volji: „Bog traži redovničku zajednicu koja treba propovijedati Božje milosrđe i izmoliti ga svijetu.“ (Dn 436) Do konca života aktivno se zalagao za uvođenje svetkovine i odobrenje štovanja Božjega milosrđa.
 
Prethodni   |   Sljedeći Povratak

Copyright © Wydawnictwo Agape Sp. z o.o. ul. Panny Marii 4, 60-962 Poznań, tel./ fax: 61/ 852 32 82 | tel. 61/ 647 26 86