Danas je : Nedjelja 24.06.2018

Čekao je na mene 35 godina

Autor: świadectwo

Trideset i pet godina, ne poznajući Boga ni vjere, hodao sam kroz život. Lagao sam, krao i ubijao se u alkoholu, lijekovima i narkoticima. Zlo sam činio, zlo sam i ubirao. Bio sam do srži pokvaren.

 

Ne mogu prešutjeti činjenicu da jedino Bog ima moć i milost oslobađati od demona ovisnosti o alkoholu, lijekovima, opojnim drogama i inim drugima, po svetim sakramentima koje nam je dao u svetoj i sveopćoj Crkvi. Trideset i pet godina, ne poznajući Boga ni vjere, hodao sam kroz život. Lagao sam, krao i ubijao se u alkoholu, lijekovima i narkoticima. Zlo sam činio, zlo sam i ubirao. Bio sam do srži pokvaren. Nisam vidio svojih grijeha, krivnji i svu tu trulež u sebi… Zbog svojih podlih djela dospio sam i u zatvor. Paradoksalno, to su bili trenuci odaha. No, i tamo sam pio i pušio. Jednog sam dana izišao na slobodu i za litru votke kupio adresu utočišta – Doma sv. brata Alberta. Upoznao sam tamo potpuno drugačiji svijet – dobrohotnosti, razumijevanja i molitve. Tamo su svi bili ubogi, kao i ja, pa ipak drugačiji – imali su bogatstvo kakvo ja nisam imao – bogatstvo vjere! Bojao sam se prići kapelici u kojoj se redovito molila Krunica Božjeg Milosrđa. Smatrao sam se slabim… Nekako sam se opet upustio u krađu i u Dom unosio alkohol. Mislio sam, naravno, da ništa loše nisam činio, i na taj sam način "zahvaljivao" za gostoprimstvo. Koliko sam bio u krivu, uvjerio sam se nakon nekoliko dana kada su me ponovno uhapsili. U policijskoj stanici učinio sam ispit savjesti i zaključio ga pokušajem samoubojstva. Spasili su mi život i vratili u prihvatilište. Tamo sam proklinjao sve i svakog, a najviše sebe samog: "Živjeti ne znaš, čak se ni ubiti ne znaš, što sam ja za bijednika?!" Nakon nekoliko dana predstojnik Doma sv. brata Alberta upitao me je želim li poći k Isusu. Odgovorio sam: "Želim!" Tako sam osjećao. Uputio sam se u Lichen, svetište Gospe Žalosne, po prvi put. U lihenskom svetištu, Kraljice Poljske, za vrijeme križnog puta, na Isusovom grobu čuo sam u sebi glas: "Vjeruj, Ja Jesam i ljubim te!" Sve na čemu sam gradio svoj život do tog trenutka, urušilo se, a ja sam se osjećao praznim i prljavim, potpuno bespotrebnim. Dugo sam plakao na Isusovom grobu. Nisam htio otuda otići, ali morao sam se vratiti. Kad sam se vratio, nastavio sam piti i činio mnogo zla… Kao nepopravljivi alkoholičar dospio sam ponovno u zatvor. Izrečena mi je duga zatvorska kazna, ali zrnce vjere zasijano u lihenskom svetištu napokon je počelo u meni klijati. U zatvorskoj ćeliji, počeo sam ponavljati zaziv kojeg sam ranije čuo: "Isuse, ja se uzdam u Tebe!" Upravo u to vrijeme u lokalnom tisku objavljen je niz članaka u kojima su se na udaru našli beskućnici i njihova prihvatilišta. Predstavljeni su kao leglo zla, a mojim primjerom argumentirali su svoje stajalište. Razumio sam tada da sam upravo ja uzročnik zla i po prvi put sam u svom srcu osjetio kajanje zbog svojih djela. Shvatio sam kakvu sam nepravdu počinio svojim postupcima i to me nagnalo napisati pismo. U njemu sam tražio oprost od svih beskućnika i od predstojnika Doma sv. brata Alberta. Nisam primio pismeni odgovor. Umjesto njega došao mi je u zatvorsku ćeliju sam predstojnik s darovima: sv. Evanđeljem i molitvenikom. Rekao je da se mogu vratiti: "Sine moj, kamo god pošao, vrati se doma, čekamo te!" Zavrtjelo mi se u glavi od sreće, jer sam primio milost oproštenja od čovjeka kojem sam nanio zlo i nepravdu.
Zbog lošeg zdravstvenog stanja ipak su me pustili na slobodu. Za mnom su se zatvorila zatvorska vrata, a ja sam, ne znam zašto, napast, kušnja ili što, svoje prve korake usmjerio prema gostionici. Sva moja obećanja da ću se vratiti u prihvatilište, pretvorila su se u prah. Ponovno sam ponizio samog sebe, zbog alkohola, koji nije bolest već napad Sotone, legije demona na čovjekovu dušu s namjerom da je potpuno uništi. Na posljetku, pijan sam se dokotrljao do prihvatilišta. Probudio sam se u hodniku uz kapelicu i tada sam odlučio konačno presuditi sam sebi. Ali braća beskućnici su me zaustavili i odveli do predstojnika kuće. Kad sam mu rekao da mi ne pomaže, jer da mi nema spasa, rekao mi je: "Ma sine, dobrodošao kući! Što si to činiš? Kako to izgledaš?" Prigrlio me je, dao novu odjeću, nešto novaca i naložio da se vratim u prihvatilište. Išao sam plačući, na sav glas postavljajući si pitanje: "Zašto uvijek odabirem zlo, zašto sam takav bijednik?..."
U jednom sam trenutku osjetio kao da mi je Netko prišao, a potom položio ruke na mene. Čuo sam u sebi glas: "Čovječe, što misliš, zašto te izbavih iz zatvora? Smiri svoju dušu, jer da nemaš moje milosti, već te ne bi bilo…" Mislio sam da ću od radosti izgubiti razum.
 
Kad su radost i ushićenje popustili, vidjeh sve grijehe, sve prostaštvo, sve zlo što učinih od djetinjstva. U trenutku je sve uronilo u Srce Premilosrdnog Krista kojeg sam ja bijednik svojim grijesima bičevao. On mi je tada rekao da me ljubi i da ću se promijeniti.
Dva tjedna niti sam mogao spavati niti jesti… Neprekidno su me obuzimale kušnje i napasti piti, krasti, lagati… Kušnja ne pouzdati se u Isusa, jer da on takvih kakav sam ja, ne treba. "Vidiš, ne spadaš u taj dom, pripadaš nama, pripadaš zlu! Pa niti jednog sakramenta nemaš!" Mučile su me nagle oscilacije tjelesne temperature, gušilo me breme grijeha, napadi demona bili su snažni, sve s ciljem da se ne promijenim. Nakon dva tjedna unutarnjih borbi otišao sam u kapelicu Doma, pred sliku Milosrdnog Isusa. Pao sam na koljena govoreći: "Bože, spasi me! Budi mojim Gospodinom. Ne želim više piti, pušiti, krasti, činiti zla… Želim živjeti normalo. Želim biti normalan čovjek! Neka se uvijek vrši Tvoja volja, Gospodine Isuse Kriste, nikad više moja!" Nakon tih riječi u srcu sam osjetio mir i neizmjernu radost. Iz sveg srca htio sam vikati i klicati da je Isus živ! U tom stanju otrčao sam do crkve, a kasnije i do ureda predstojnika. Rekao sam mu sve, priznao mu sve što sam bio, što sam radio. Skinuo sam pred njim svoju masku. Rekao sam mu i da nemam sakramenata, ali da ih želim! Obojica smo plakali od ganuća. Stvaran susret s Bogom osvijestio mi je Njegovu neizmjernu ljubav prema nama ljudima. Nakon što sam primio sakramente Krštenja i sv. Pričesti osjećao sam se kao potpuno nov čovjek. Shvatio sam što znači ponovno se roditi – postati novim stvorenjem iz duha, a ne iz tijela.
Gospodin me potpuno ozdravio, učinio mi osjetljivom savjest i dao mi novi život. Posvetio sam se radu s beskućnicima, alkoholičarima, narkomanima, bijednima i bolesnima. Počeo sam odlaziti na molitve i hodočašća na susrete zajednica Obnove u Duhu Svetom i Žive Krunice, ali što je najvažnije – posvetio sam se Božjem Milosrđu!
Mnogo sam godina "drugi čovjek". Isus je mom životu dao smisao. Pomirio sam se s obitelji, sa svima kojima sam nanio zlo. Živim za Isusa i govorim o Njemu na susretima i duhovnim obnovama. Dobio sam dar slikanja duhovnih slika, pišem i pjesme. Potičem druge zahvaljivati i slaviti Boga zbog silnih milosti i darova koje nam Bog daje, samo zato - jer jesmo. On čeka: na Tebe, brate i sestro. Na mene je čekao 35 godina da bi me obdario novim životom, životom punim radosti. Sada znam kome se treba obratiti za pomoć i što je spas u teškim trenucima - sveta Misa, sakrament pokore i pomirenja, Euharistija, molitva (moja je omiljena Krunica Božjeg Milosrđa).
 
Često izgovaram riječi zahvale za milost obraćenja riječima sv. Pavla Timoteju: "Zahvaljujem onomu koji mi je za to dao snagu, našem Gospodinu Isusu Kristu, što me smatrao dostojnim povjerenja i uzeo me u svoju službu, mene koji sam prije bio hulitelj (Boga), progonitelj i nasilnik. Ali sam postigao milosrđe, jer sam djelovao iz neznanja, kad još nisam imao vjere. I to preobilna bijaše milost našega Gospodina zajedno s vjerom i ljubavlju kojima je korijen u Kristu Isusu. Sigurna je riječ i zaslužuje punu vjeru: Krist Isus dođe na svijet da spasi grešnike. Od njih sam prvi ja. A postigao sam milosrđe upravo zato da na meni, prvome, Krist Isus pokaže svu svoju strpljivost za primjer onima koji će vjerovati u njega da postignu život vječni. Kralju vjekova, besmrtnomu, nevidljivomu, jedinom Bogu, čast i slava u vijeke vjekova. Amen." (1 Tim 1, 12-17).
 
Prethodni Povratak

Copyright © Wydawnictwo Agape Sp. z o.o. ul. Panny Marii 4, 60-962 Poznań, tel./ fax: 61/ 852 32 82 | tel. 61/ 647 26 86