Danas je : Nedjelja 19.11.2017

Druga prilika?

Autor: Mirosław Rucki, ks. M. Piotrowski

Talmud kaže kada se supružnici razvedu niz žrtvenik Hrama teku potoci suza. No, nije Bog jedini koji je ranjen razorenim obiteljima. Ispitivanja pokazuju da razvod uvijek ostavlja duboke i trajne traume na psihu i muža i žene, a prije svega na psihu djece… 

Nije Bog zabranio rastavu jer nam je htio otežati život. Bog je za nas predvidio sreću u bračnom zajedništvu. Stoga razvod predstavlja trganje „jednog tijela“ koje čine muž i žena. Nije čudo da  nakon takvog trganja rane bole do kraja života. Dvije Amerikanke, Judith S. Wallerstein i Sandra Blakeslee, provele su vrlo opsežno istraživanje među osobama koje su prošle razvod i njihovom djecom. Htjele su vidjeti polazili li ljudima za rukom srediti svoj život i uspijevaju li iskoristiti „drugu priliku“. Ispitivanje je obuhvatilo osobe koje su bile razvedene najmanje 10 godina jer su znanstvenice očekivale da „vrijeme liječi rane“ i da ispitanici imaju već nove živote koji su im donijeli nove probleme i radosti. Ipak, pokazalo se da stvarna slika nije nimalo idilična. Duhovne rane bile su toliko duboke da mnogi čak nisu ni željeli sudjelovati u intervjuima niti ispunjavati ankete. S obzirom na takvo stanje stvari, američke znanstvenice produljile su ispitivano razdoblje na minimalno 25 godina od rastave. I što se pokazalo? Njihova knjiga Druga šansa započinje pričom 31-godišnjeg muškarca koji je imao 6 godina kada su se njegovi roditelji razveli: „Kada bih krenuo o tome razmišljati, sigurno bih bez prestanka o tome razmišljao. I sigurno ni o čem drugom ne bih mogao razmišljati. Zato uopće ne razmišljam o tome.“

Wallerstein i Blakeslee pišu: „Još 80. godina 20. st. živjeli smo u komfornoj iluziji da je razvod samo privremena kriza, da se djeca brzo prilagode i da se, nakon godinu, najviše dvije, svaki član razvedene obitelji smiri i život teče dalje. Mislile smo da je razvod samo određena „promjena“ te da i majka i otac i djeca sigurno nadvladaju krizu i započnu nov, bolji život: da odrasli ne ponavljaju pogrješke od ranije i da je djeci bolje jer je barem jedan roditelj sretan. No, naša su istraživanja uzdrmala same temelja takvih prijašnjih optimističnih uvjerenja. Žene, muškarci i djeca s kojima smo razgovarale, uvijek su duboko proživljavali razvod pa i deset, petnaest godina kasnije. (…) Naša najtužnija otkrića tiču se djece. Makar su na različite načine pokušavali izaći na kraj s iskustvom rastave roditelja, ipak sve im je ostalo živo u sjećanju. Prema našem ispitivanju, djeca nikada nisu zaboravila dan kada je jedan roditelj napustio dom; sjećala su se čak i osjećaja koji ih je tada pratio – kao da im se srušio čitav svijet.“

Znanstvenice upozoravaju na glavne rezultate provedenih ispitivanja prema kojima „samo manji broj odraslih uspijeva predvidjeti kakav će im biti život nakon razvoda i da je on najčešće teži i kompliciraniji nego su bili u stanju i zamisliti. (…) Ali, ljudi koji se razvode u uvjerenju su da nadvladavaju vlastitu nesreću. No, doživljavaju takva iskustva kakva nikada ranije nisu imali i koja im je teško razumjeti.“ Iako mnogi od njih teško izlaze na kraj s tim nutarnjim razdiranjima, najteža sudbina sustiže djecu. „Za obitelj s djecom, razvod je neusporediv s bilo čim drugim. Na određeni način, može ga se usporediti sa smrtnim slučajem u obitelji ili gubitkom bliske osobe.“ Dalje navode: „U većini kriznih situacija, poput potresa, požara, roditelji instinktivno spašavaju svoju djecu i pokušavaju ih prenijeti na sigurno. No, kod razvoda očevi i majke odvraćaju svoju pažnju od djece i postaju zaokupljeni prvenstveno svojim vlastitim problemima.“

Rezultati ovih istraživanja razbili su brojne mitove vezane za razvod. Često se roditelj koji traži razvod opravdava razlogom da će sreća i zadovoljstvo ostvareni u novoj vezi donijeti sreću i njihovom djetetu iz prvoga braka. Wallerstein odlučno tvrdi: „Nažalost, to se ne slaže s mojim iskustvom. Istina je da je nesretnom roditelju teško biti dobar roditelj – osjećaj vlastite nesreće i nezadovoljstva može naime oslabiti njegovu brigu za djecu i sposobnost shvaćanja njihovih potreba.

No to ne znači da će sretan ili sretnije odrastao čovjek – žena ili muškarac – automatski biti i bolji roditelj. Ta atraktivna teorija ne odgovara stvarnim odnosima između roditelja i djece.“ Zatim iznosi iznimno važno zapažanje po kojem se roditelji „ne moraju slagati u načinu rješavanja problema, ali da bi se trebali uvijek slagati da rješenja postoje. Djeca mogu biti sretna čak i onda kada brak ne pruža sreću jednome ili oboje roditelja.“ Kao što se da vidjeti, kada bi se roditelji više brinuli o sreći svoje djece nego o vlastitoj, sigurno bi našli rješenje svojih problema – a rješavanjem bračnih problema našli bi onu sreću koju toliko traže. Sreća se naime temelji na životu u skladu s vlastitom prirodom i u skladu s Bogom koji nas je tom prirodom obdario. Ako je Bog sjedinio muškarca i ženu u neraskidiv vez ženidbe, onda svaka izvanbračna veza može dati jedino trenutačnu radost i ugodu i privid sreće – dok u stvarnosti vodi u vječnu smrt. Gospodin Isus objasnio je to na vrlo jednostavan način: Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub. (Mk 10, 11-12) U Lukinu Evanđelju to glasi još radikalnije: Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, čini preljub. (Lk 16, 18) A taj „tko god“ jest doista – svaki. Bez iznimke.

A kada znamo da je preljub smrtni grijeh trebali bismo shvatiti da on ne može donijeti istinsku radost. O tome je još i kralj Salomon govorio: Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja, ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač. Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u podzemlje. Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive. (Izr 5, 3-5)

Neda se zanijekati: Bog ima pravo kada nas opominje poradi preljuba i razvoda. Tako i Wallerstein i Blakeslee, makar daleko od katoličkog učenja, nakon provedenih temeljitih istraživanja zaključuju: „Djeca gube nešto fundamentalno za svoj vlastiti razvoj – strukturu obitelji. Ona postaje ruševina po kojoj se onda djeca uspinju na više razine razvoja, od dojenačke dobi do zrelosti.“ Poželjno je na ovom mjestu citirati onu poznatu izreku Jacka Pulikowskog: „Najbolje što otac može dati svojoj djeci je doživotna, vjerna i čista ljubav prema njihovoj majci.“ Wallerstein, na temelju višegodišnjih istraživanja govori to isto na drugačiji način: „Razvod je najgori osjećaj krivice koji možete nanijeti svome djetetu.“

Roditelji se ipak razvode, ne obraćajući pažnju na djecu. Autorice sukladno tome ističu: „Djecu, u bilo kojoj dobi, prati silan osjećaj odbačenosti jer se njihovi roditelji razvode. (…) Djeca se ljute na roditelje, na kršenje nepisanih pravila roditeljstva prema kojima se roditelji trebaju posvetiti djeci, a ne očekivati to od njih. (…) Gorčinu prati i osjećaj nemoći. Djeca se osjećaju kao da ih se ne sluša i da nisu u stanju utjecati na događaje od tolike važnosti za njih.“ 

Kada bi se roditelji vodili dobrom svoje djece, potrudili bi se po svaku cijenu izbjeći razvod. „Kod djece se, prilikom razvoda, često javlja i osjećaj da raspad njihove obitelji nije konačan i da se sve još može popraviti“ – primjećuju znanstvenice. „Kod djece, u temeljima te neprestano tinjajuće nade za pomirenjem roditelja uvijek leži snažna potreba razmišljati o majci i ocu kao o onima koji se uzajamno ljube i koji su međusobno nedjeljivi. (…) Djeca ne vide razvod kao drugu, novu priliku. Osjećaju da zauvijek gube svoje djetinjstvo. Ona plaćaju cijenu razvoda.“

Djeca razočarano preklinju roditelje: „Budite jedno!“ Isus je rekao: Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja. Prorok Malahija naviješta: Jer ja mrzim otpuštanje žena – govori Gospodin, Bog Izraelov – i onog koji nevjerom haljine svoje kalja – govori Jahve nad vojskama! Poštujte dakle život svoj, ne budite nevjerni! (Mal 2, 16) Sveti Pavao jasno piše: A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja – ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri – i muž neka ne otpušta žene. (1 Kor 7, 10-11) Što bismo još trebali čuti i vidjeti da nas uvjeri da razvod nije rješenje problema?

Mirosław Rucki

 

 

Čak i u najtežoj bračnoj krizi obvezni smo ostati vjerni i opraštati, a Bog će nas snagom sakramentalne milosti poduprijeti u svakoj odluci, samo ako želimo vršiti njegovu volju i držati njegove zakone. Pokret čistih srdaca supružnika je pokret za bračne drugove koji bi željeli povjeriti svoj bračni savez Kristu Isusu i biti snažni u Bogu, ojačani njegovom milošću koja izvire iz svetih sakramenta, prihvaćajući obvezu čistoće i vjernosti – život u stanju milosti posvetne.

Obveze članova Pokreta čistih srdaca supružnika:

  • živjeti u milosti posvetnoj njegujući osobni odnos s Gospodinom Isusom,
  • često pristupati svetoj pričesti i redovito čitati Sveto Pismo,
  • Bogu povjeriti sebe i svoga supružnika, druge članove PČSS-a i sve svoje drage u svakodnevnoj molitvi.

Uvjeti za pristupanje PČSS-u su jednostavni, no znatno je zahtjevnije ostati vjeran odlukama i bračnom savezu. Potrebno je dakle, ispovjediti se, primiti svetu pričest, čitavim se srce predati Isusu i prisegnuti mu vjernost, moleći Molitvu predanja Pokreta čistih srdaca supružnika:

Gospodine Isuse, zahvaljujemo ti što nas bezgranično ljubiš ljubavlju koja nas brani od zla, podiže iz blata grijeha i liječi najbolnije rane. Zahvaljujemo ti za prisutnost u sakramentu ženidbe i što u tebi uvijek možemo pronaći lijek za svako zlo i snagu za izlazak iz svake poteškoće i krize. Predajemo ti svoj razum, volju, dušu i tijelo zajedno sa svojom spolnošću. Obećavamo da ćemo se svakodnevno susretati s tobom u molitvi, čitanju Svetoga Pisma, redovitom pristupanju svetoj pričesti i klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu. Obećavamo da ćemo redovito pristupati sakramentu pomirenja, odbaciti svaku malodušnost i čuvati se svakoga grijeha.

Odlučujemo da nećemo kupovati, čitati ni gledati časopise, programe, niti filmove pornografskog sadržaja. Obećavamo da nećemo koristiti nikakva kontracepcijska sredstva i potpuno se odričemo svih sredstava koja su protivna začeću života. Obećavamo da ćemo uvijek spremno prihvatiti svako dijete koje ti, Gospodine, pozivaš u život. Želimo mu biti dobri odgajatelji vlastitim primjerom i svjedočanstvom vjere kako bi mu pokazali put do tebe.

Gospodine Isuse, uči nas neprestano raditi na sebi da ovladavamo požudom i osjećajima. Molimo te za odvažnost u svakodnevnom životu u borbi protiv napasti i zla, u izbjegavanju svake navezanosti i ovisnosti, a prije svega od narkotika, alkohola i cigareta. Nauči nas što nam je činiti da bi u našem životu bila najvažnija ljubav.

Marijo, Majko naša, vodi nas putem vjere do samog izvora ljubavi – Krista Isusa. Sa svetim Ivanom Pavlom II. želimo ti se potpuno predati kličući: Totus Tuus, Marijo! Tvom Bezgrješnom Srcu predajemo se potpuno, sve što jesmo, svaki naš korak, svaki trenutak našega života. Amen.

 

 

Ne bojte se otvoreno se usprotiviti nemoralu, razaranju naših obitelji i nanošenja boli našoj djeci. Ne pristajte uz mentalitet razvoda. Pristupite Pokret čistih srdaca supružnika i potaknite druge da ustraju u vjernosti pa i usprkos razvodu.

 

Obavijestite hrvatsko Uredništvo (urednistvo@ljubite.org) o pristupanju Pokretu čistih srdaca supružnika (PČSS) i pošaljite nam svoju adresu, datum rođenja te datum pristupanja PČSS-u. Upisat ćemo vas u Knjigu čistih srdaca u kojoj su registrirani svi članovi ovog velikog međunarodnog Pokreta i poslati vam poseban Blagoslov. U našoj ste svakodnevnoj molitvi!

 

Vlč. Mieczysław Piotrowski i Uredništvo

Sljedeći Povratak

Copyright © Wydawnictwo Agape Sp. z o.o. ul. Panny Marii 4, 60-962 Poznań, tel./ fax: 61/ 852 32 82 | tel. 61/ 647 26 86