Danas je : Nedjelja 19.11.2017

Pusti da malo odrasteš…

Autor: Jan Bilewicz

U moru pročitanih informacija, jedna me "gadno uzdrmala": ispitivanja naime pokazuju da roditelji razgovoru sa svojom djecom u danu posvećuju… Pogodi koliko? Sat, dva, tri…? Prosječna gledanost televizije iznosi četiri sata dnevno. Koliko, dakle, roditelji posvećuju vremena svojoj djeci? Cijelih - osam minuta!? (…) U sveopćem trendu i u nedostatku pažnje, razgovora, shvaćanja, lako se u zadovoljavanju te esencijalne potrebe "posegne" i za "hodanjem s dečkom", kako se to danas popularno zove. Vlada takva moda…

 

Hodam s dečkom… Moda ili?
 
Velik je to problem, priznaješ. Koliko s tobom razgovaraju tvoji roditelji? Imaš li tu rijetku sreću da to bude puno, iskreno, sa strpljivošću, s ljubavlju? A ti, Roditelju, majko/oče, imat ćeš ubuduće vremena za razgovor sa svojom djecom ili ćeš umjesto toga gledati televiziju?
 
Djevojčice/djevojke posebno imaju potrebu razgovarati, no, i dječaci/dečki traže da ih se sluša, shvati ozbiljno, traže nježnost i ljubav. Obitelj je ona koja bi im to morala pružiti, čak jamčiti. No, nažalost, nije tako… I zato neka nas ne čude razni veliki problemi, pa i devijacije koje se javljaju kod naših mladih, kod naše djece. U sveopćem trendu i u nedostatku pažnje, razgovora, shvaćanja, lako se u zadovoljavanju te esencijalne potrebe "posegne" i za "hodanjem s dečkom", kako se to danas popularno zove. Vlada takva moda. Moraš imati dečka. Već u 12., 14. godini života. Često čujemo pitanje: Ti nemaš dečka, što je s tobom?
Kakvi su plodovi takve veze – tog hodanja? Jesu li plodovi dobri? Može li uopće takva "veza" imati plodova?
 
Kada se dečko zanima za djevojku, ona se osjeća važnom i vrijednom. Čini joj se kako se konačno našao netko komu je zanimljiva (u kući joj to nedostaje), konačno netko tko želi biti s njom… Pitanje je samo - zašto mu je ona tako važna? Je li zato jer je željna razgovora, shvaćanja, utjehe, savjeta? Poradi toga? Počinje hodanje. Nakon trećeg…, desetog susreta dečko traži od djevojke intimnost. Ne želi više razgovarati. Nije dovoljno da se drže za ruke, šetnja, zagrljaj. Čini se da on na sasvim drugi način razumije ljubav. Govori kako je u seksu baš tajna ljubavi… Požudu i iskorištavanje djevojke mnogi mladići, pa i muškarci, smatraju "ljubavlju". Takvu vrstu "ljubavi" nude kolumne i pisma za mlade u raznim časopisima za mlade, i ne samo oni, već i drugi mediji. I oni uvjeravaju djevojke da trebaju biti "suvremene" (dakle lake!) i da se ne odupiru predugo, što znači da budu "slobodne". Rezultati takve propagande i takvog vladanja su porazni i odmah vidljivi. Primjera radi: dečko se hvalio kako je "spavao" s mnogim curama, a rezultat toga bila je mnogostruka zaraženost HIV-om…
 
Dečki su drugačiji…
 
Djevojko draga, moraš biti svjesna činjenice da dečki sasvim drugačije proživljavaju svoju spolnost, nego djevojke. Jedan je to sasvim drugi svijet. Za tebe hodanje može biti sasvim dovoljno, seksa ne mora ni biti. Za njega suprotno - seks je zapravo sav njegov svijet. Kad bi mogla ući u njegove misli, upoznati njegove želje, planiranja, maštanja rekla bi: "On je poludio!" Mogla bi se itekako uplašiti. Tijelo žene zanima ga i privlači neodoljivo jako. Bilo bi dobro kada bi se mogao zaustaviti samo na privlačnosti. No, žensko tijelo izaziva u njemu požudu. Žudi za njim, želi se njime igrati, uživati na razne načine, često na vulgaran način… Ne razumiješ dobro - što je to požuda? Ne razumiješ, jer si djevojka koja sasvim drugačije proživljava spolnost.
Požuda je loš gospodar! Krajnji izraz požude su silovanja, korištenja usluga prostitutki, pedofilija, bračna izdaja. Seks ne označava uvijek ljubav, kako vidiš. Čak naprotiv – ljubav i požuda dvije su suprotnosti. Tu gdje vlada požuda, ne postoji ljubav! Ondje gdje je istinska ljubav, požuda ne igra važnu ulogu.
Požuda ne mora biti uvijek zla, no, kad se javlja, a ne kontrolira, ostavlja teške izranjenosti. I u braku na prvo mjesto može doći strast umjesto ljubavi. Statistike pokazuju da žene skoro uopće ne žele spolni odnos. Zašto? Zato – pretpostavlja se – što nije izraz ljubavi, već požude…
Što mora učiniti muškarac da bi u njegovu odnosu prema ženi na prvom mjestu zasjala ljubav? Mora naučiti kontrolirati požudu, držati je u "lancima"… Sveti Pavao govori: "Ovo je, naime, volja Božja: vaše posvećenje, to jest da izbjegavate bludnost, da svaki od vas zna steći svoju ženu s posvećenjem i poštovanjem, ne sa strašću, to jest s požudom, poput pogana koji ne poznaju Boga" (1 Sol 4, 3-5). To se mora naučiti, a s učenjem početi odmah čim se požuda pojavi.
Zašto je potrebno naučiti držati svoje tijelo u svetosti i poštivanju, a ne u požudi i strasti? Zato, jer je požuda zlo: ranjava ili ubija zdrav odnos muškarca i žene.
Požuda tretira drugu osobu kao predmet! Time je ranjava i ponižava. Požuda nema očiju, oduzima odgovornost, čini srce kamenim. Onaj, pak, tko pobjeđuje požudu - uči ljubiti.
Upravo nadvladavanje požude i držanje tijela u svetosti i dostojanstvu da bi naučio voljeti, javlja se kao osobito težak zadatak za mladića u doba sazrijevanja. S jedne strane seksualnost je krhko područje u psihi mladog (i na samo mladog) muškarca, a s druge strane, sredina u kojoj živi nije mu od pomoći, već često upravo suprotno. Sredina pobuđuje i potiče požudu koja želi vladati mladićem. Uspijeva to pornografijom i golotinjom, propagiranjem lažne slobode. Uspijeva i kroz samo vladanje djevojaka, njihov način odijevanja… (Bogu hvala, ima i dosta izuzetaka).
 
Voljeti zrelom ljubavlju…
 
Vratimo se na temu hodanja s dečkom. Snažna seksualna napetost koju doživljava svaki mladić u doba sazrijevanja, a koju je već po prirodi teško svladavati, pojačava se baš u vrijeme hodanja s djevojkom. Pojačava je osjećaj "imam curu", zatim dosta vremena koje se provodi zajedno, povremeni fizički kontakt koji se čini nevinim... Sve to su jaki podražaji koji čine da mladi čovjek gubi kontrolu, čak i onu koju je uspio do tada izgraditi, ako ju je uopće izgrađivao. Požuda ga savladava i pobjeđuje. Masturbacija je izraz te nekontrolirane požude, isto kao i pokušaji nagovaranja i snubljenja djevojke na sve ono što nije dobro.
Drugim riječima - mladiću u vrijeme sazrijevanja, "hodanje s curom" ne donosi ništa dobrog. Upravo suprotno - čini ga nesposobnim pobijediti svoj egoizam, te nije u stanju naučiti istinski voljeti. Sumnjaš? Neki od tvojih vršnjaka hvale se kontaktima s djevojkama, govore da im se sviđaju cure "suvremeno odjevene", zapravo one više gole, nego odjevene. Čak vole gledati pornografske filmove. Govore – meni to ne smeta i ništa mi nije…
Tako govore samo oni koji se više ne bore za čistoću. Pali su, predali se! Ne vladaju sobom! Robovi su strasti, požude! U kontaktima s djevojkama, kao i u "druženju" s pornografijom, traže uzbuđenja koje će ih ponovno uvesti u seksualni "tren". Takvi tretiraju svoje djevojke kao predmet (na žalost, puno ih je takvih!), a kasnije ženu (i ljubavnice) također! Nije to ljubav već zadovoljavanje svoje ovisnosti o tjelesnosti, o seksu.
 
Za mladića koji istinski želi kontrolirati svoje nagone, problem može predstavljati već i djevojka s golim trbuhom ili u minici. Neke od njih govore: "Odijevam se tako jer mi je udobnije." Zapravo, istinito bi bilo reći: skidam se, jer mi je ugodnije!
Čista sebičnost: "jer mi je udobnije!" A možda ipak malo pomisliti na druge!?
 
Vrlo zanimljivu misao na temu odijevanja općenito, nalazimo u knjizi poljskog producenta i snimatelja Kapuscinskog. Knjiga nosi naslov "Imperij" i opisuje putovanje pisca kroz bivšu Rusiju. U Turkmenistanu došla mu je na um misao koju je zapisao: "Takav Turkmenistanac koji je doživio visoku dob i brada mu pobijelila od godina, morao bi znati sve! Njegova je glava puna životne mudrosti, njegove su oči čitale mnogo iz knjige života (…) zna da kada je jako vruće, mora se toplo odjenuti, i to u tamne boje, i da se ne smije skidati kako su to činili bijelci. Odjeven čovjek misli – gol ne misli. Gol čovjek može počiniti mnoge gluposti. Oni koji su stvarali velika djela uvijek su bili odjenuti. Mezopotamija, Bagdad – i pored velikih vrućina ljudi su stvarali čudesna djela, građevine, civilizacije…U Australiji i na velikom dijelu Afričkog kontinenta ništa od toga nije zamjetno, a ljudi su nagi ili slabo odjeveni. Čitajući povijest svijeta možemo se u to uvjeriti."
Najviše mi se sviđa rečenica: "Odjeven čovjek misli - gol ne misli!"…. Istinito, zar ne? Moglo bi se reći postoji uvjetovanost – što više gol hodam ulicama, tim više imam poteškoća s trezvenim razmišljanjem. Što sijemo, to ćemo i žeti. Tako stoji pisano i u Svetom Pismu! Siješ li požudu, rezultat je da te tretiraju kao predmet. Toliko jednostavno, a tako, po svemu sudeći, teško za shvatiti i prihvatiti. Trebamo shvatiti da mladići trebaju našu pomoć u borbi sa samima sobom. A kako ćemo mu pomoći, ako mu zapravo stvaramo poteškoće? Čistoća je za njega – ponavljam – vrlo težak zadatak. Kad je postigne, imat će itekako mnogo blagoslova i mira u životu. A i djevojka/žena na velikom je dobitku, jer ženu istinski voli samo onaj muškarac koji je naučio kontrolirati svoju seksualnost. 
Postoji još jedna poteškoća, jedna dilema koja se stvara u tvom srcu. Reći ćeš vjerojatno: "Pa što onda, kad ja volim!" Ali kakva je to ljubav kada se ima 14, 15 godina … ili 16? Zrela? U vrijeme sazrijevanja ne može ljubav biti zrela kad je sve ostalo nezrelo. Ako pak volimo nezrelom "ljubavlju", onda to uopće nije ljubav i onda je lako počiniti razne gluposti. Radi takvih gluposti često mnogi plaćaju vrlo bolno i to cijeli svoj život. Ne treba ići slijepo za osjećajima. Nismo bez slobodne volje. Imamo i razum i slobodu.
 
Što savjetujem? - Pusti da malo odrasteš!!!
Ne misli da sve super znaš i da sve razumiješ. Za par godina ćeš stvari i ljude vidjeti drugačije. Sada uči, razvijaj talente, usavršuj sebe, i što je najvažnije, druži se s Kristom. Dopusti mu da ti postane Prijatelj! Od Njega dolazi samo i svako dobro. Bog je jedini izvor svakog dobra. Sve što je najbolje i najljepše u tebi dolazi baš od Njega. Primljeno dobro treba umnažati. U mladosti se izgrađuju temelji cijelog života. Napor koji sada ulažeš u radu na sebi donijet će plodove za budućnost.
S "dečkom hodati" svakako je bolje, i za tebe i za njega,  kada i ti i on budete ozbiljno mogli misliti na brak. A i onda treba pamtiti riječi Ivana Pavla II.: "Samo čisto srce može u potpunosti učiniti velika djela ljubavi, kakav je brak." (1999.)
 
Nije duet već trio
 
O svom mi je prijateljstvu i "hodanju s dečkom" Veronika napisala pismo. Njime završavam ove svoje retke: "Nisam tip suvremene djevojke koja se zabavlja s dečkima i svake večeri izlazi s drugim. Nikada me nisu zanimala prolazna poznanstva. Nije to za mene. Zanimalo me trajno poznanstvo, prijateljstvo puno shvaćanja, iskrenosti i povjerenja. Ali, nažalost, nitko se takav nije dugo pojavio. I što sad, pitala sam se? No, sve u svoje vrijeme! Ipak se našao takav mladić koji na život gleda poput mene. Krenulo je spontano, a sada dijelimo radost, tugu, razgovaramo o doživljajima i problemima… I to već traje godinu dana! Ponosna sam na to poznanstvo. Ne znam da li je ovo ljubav, da li ćemo zaključiti da je to baš to ili ćemo se razići? Sada se susrećemo i to često i želimo biti zajedno. Jako puno razgovaramo. Imamo uistinu o čemu. O odnosu mladića i djevojke, kako bi trebao izgledati brak, pričamo o planovima za budućnost. Svoje poznanstvo želimo graditi na temeljima vjere.
Nismo duet već trio - nas dvoje i Isus. Zahvaljujući tome što smo počeli s Bogom, ostali smo skupa. Jer, u Božjem svjetlu analiziramo situacije, događaje, donosimo odluke i zapravo ovo što smo zajedno je veliki Božji dar.
 
Naravno da zajedno živimo predbračnu čistoću. Nije to lako i svjesna sam da će s vremenom biti još teže. Ipak snažni ostajemo u našoj odluci i branimo svoje vrijednosti. Ne znam je li nam darovano da budemo zajedno do kraja života, ali znam da ćemo otkriti volju Božju i prihvatiti je. S Njime želimo graditi i stvoriti nešto lijepo na slavu Božju, jer se On sam darovao nama. Bog sam daje nam najljepše prijatelje. Čisto srce je srce koje voli. Najveća nagrada za čistoću je sposobnost ljubiti pravom ljubavlju. Jer, onaj tko čuva čistoću tijela i srca jača svoj karakter, pobjeđuje sebičnost, uči se požrtvovnosti, strpljenju, odgovornosti i ustrajnosti u borbi za dobro. Učeći se tim krepostima, učimo ljubiti, zar ne? Eto, toliko za ovaj put…"
 
Prethodni   |   Sljedeći Povratak

Copyright © Wydawnictwo Agape Sp. z o.o. ul. Panny Marii 4, 60-962 Poznań, tel./ fax: 61/ 852 32 82 | tel. 61/ 647 26 86