Danas je : Četvrtak 18.10.2018

Izvanredni jubilej milosrđa

Autor: ks. Mieczysław Piotrowski TChr

Sveti otac Franjo bulom Misericordiae vultus najavio je Izvanredni jubilej milosrđa koja će trajati od 8. prosinca 2015. do 20. studenoga 2016.

Usprkos raznim zlima u koja se čovjek upetljao, Bog nam po svome milosrđu daje sigurnost potpunog oproštenja svih naših grijeha. Potrebno je samo u sakramentu pokore djetinjim pouzdanjem Isusu povjeriti sebe i sve svoje grijehe. Gospodin Bog praštanjem i smilovanjem najpotpunije pokazuje svoju svemoć. U jubilarnoj Godini milosrđa trebamo se ponovno oduševiti Božjim milosrđem i živjeti u radosnoj svijesti da nas Bog neizmjerno ljubi. „Trebamo upraviti svoj pogled u milosrđe da bismo i sami postali djelotvoran znak Očeva djelovanja“ – piše papa Franjo. Isus nas potiče da odbacimo svaki grijeh, žalost, zloću, osvetu, nasilje, jer će se tek tada u nama moći nastaniti njegova ljubav koja donosi mir i sreću. Potrebno je primati ljubav Boga koja prašta i iz srca oprostiti onima koji su nas povrijedili. Radikalno odbaciti grijeh i oprostiti sve krivice, nepravde i uvrjede svakome je kršćaninu zapovijed i konkretan izraz milosrdne ljubavi o kojoj govori Isus u svojim blaženstvima: Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe. (Mt 5, 7)

Ondje su najveća čuda

Nepojmljiv dar za sve nas je oproštenje grijeha koje nam Isus daje u sakramentu pokore. Stoga, ovaj sakrament treba biti u središtu Jubilarne godine, budući da u njemu najsnažnije doživljavamo neizmjerno Božje milosrđe. Glavni uzrok svih nesreća i ljudskih tragedija jest ustrajnost u smrtnom grijehu, ne obraćenje, zatvorenost za dar Božjega praštanja. Iz tog stanja duhovne smrti i zarobljenosti od sila zla, Isus želi osloboditi sve ljude darujući im svoje beskrajno milosrđe u sakramentu pokore. Iskrena ispovijed izvor je najveće radosti. Isus po njoj čini neshvatljivo čudo: oprašta grijehe i vodi grješnika iz duhovne smrti i zarobljeništva u puninu života i u slobodu djeteta Božjega.

Apostol Božjega milosrđa, sv. Faustina (koju i papa Franjo spominje u buli Misericordia vultus) u svom je Dnevniku o sakramentu ispovijedi zapisala sljedeće: Reci dušama gdje trebaju tražiti utjehu: na sudu milosrđa, jer tu se događaju najveća čudesa i neprestano se ponavljaju. A za dobiti to čudo ne treba ići na daleko hodočašće niti vršiti neke izvanjske obrede – dovoljno je s vjerom pristupiti k nogama moga zastupnika i reći mu svoju bijedu i čudo Božjega milosrđa dogodit će se u svoj svojoj punini. I kad bi duša bila već poput raspadajućeg leša, i kad bi, ljudski gledano, oživljavanje bilo nemoguće i sve već izgubljeno – po Božjemu nije tako: čudo milosrđa Božjeg oživljava dušu potpuno. O jadnici, vi koji ne koristite to čudo Božjega milosrđa – uzalud ćete zazivati, već će biti prekasno. (Dn 1448)

Drugom prilikom, Isus joj je rekao: Kćeri, kada dolaziš na sv. ispovijed, to vrelo mojega milosrđa, na tvoju se dušu uvijek izlijevaju Krv i Voda što su potekle iz moga srca i oplemenjuju tvoju dušu. Kad god ideš na sv. ispovijed, s potpunim pouzdanjem uroni u moje milosrđe da bih mogao u tvoju dušu uliti izobilje svoje milosti. I znaj da te u ispovijedi ja sâm čekam u ispovjedaonici; svećenikom se služim samo kao zaklonom, a ja sâm djelujem u duši. To je susret bijedne duše i Boga bogatoga milosrđem. Reci dušama da s tog izvora milosrđa mogu zahvaćati milosti jedino posudom pouzdanja. Ako njihovo uzdanje bude veliko, mojoj darežljivosti neće biti kraja. Rijeke mojih milosti izlijevaju se na ponizne duše. Oholice zauvijek ostaju u siromaštvu i bijedi jer se moja milost od njih odvraća i teče k poniznim dušama. (Dn 1602) Pali me oganj milosrđa, želim ga izliti na ljudske duše. O, kakvu mi bol nanose kada ga ne žele primiti. Kćeri moja, čini što je u tvojoj moći za širenje štovanja mojega milosrđa, a ja ću dopuniti ono što nedostaje. Reci napaćenom čovječanstvu neka se privije uz moje milosrdno srce, a ja ću ga ispuniti mirom. Reci im, kćeri moja, da sam sâma ljubav i milosrđe. Kada mi duša prilazi s povjerenjem, darujem joj mnoštvo milosti da ih sama toliko ne može primiti već ih prelijeva na druge duše. (Dn 1074)

Gospodin Isus obećava: Kćeri moja, zar misliš da si dovoljno napisala o momu milosrđu? To je tek kap u moru – to što si napisala. Ja sam ljubav i samo milosrđe. Nema tolike bijede koja bi se mogla usporediti s mojim milosrđem niti ga bijeda može iscrpiti jer u trenutku kada se dijeli – umnaža se [moje milosrđe]. Najsretnija je duša koja se uzda u moje milosrđe jer se ja sam za nju brinem. (Dn 1273) Istovremeno Isus poziva da ne odugovlačimo i da s pouzdanjem primimo dar njegova milosrđa: Prije nego dođem kao pravedni Sudac, otvaram širom vrata svojega milosrđa. Tko ne želi proći kroz vrata Milosrđa, morat će proći kroz vrata moje Pravednosti… (Dn 1146) Ako čovjek prijezire dar Božjega milosrđa, ako ga odbacuje, on ide putem koji vodi u vječno prokletstvo.

„U predvečerje svoga života bit ćeš pitan o ljubavi“

Papa Franjo nas poziva da u ovoj Svetoj godini s velikom gorljivošću činimo djela milosrđa prema bližnjima: „Pozvani smo ponovno otkriti tjelesna djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, stranca primiti, bolesna dvoriti, utamničena pohoditi i mrtva pokopati. Ne zaboravimo ni duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvrjedu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve Boga moliti. Ne možemo pobjeći od riječi koje nam je Gospodin upravio i na temelju njih bit ćemo suđeni: Jesmo li nahranili gladnoga i napojili žednoga? Jesmo li primili stranca i odjenuli siromaha? Jesmo li izdvojili vremena da budemo s bolesnikom i zatvorenikom (usp. Mt 25, 31-45)? Jednako tako pitat će nas se jesmo li pomagali drugima kada ih je mučila sumnja koja ih je tjerala u očaj i koja je često izvor samoće; jesmo li bili kadri pobijediti neznanje u kojemu žive milijuni ljudi, osobito djeca koja su lišena sredstava, nužnih za oslobađanje od okova siromaštva; jesmo li bili blizu onome koji je sam i žalostan; jesmo li oprostili onome koji nas je uvrijedio i odbacili svaku srdžbu i mržnju što vode do nasilja; jesmo li imali onu strpljivost koju pokazuje Bog, koji je vrlo strpljiv s nama; jesmo li, na kraju, povjeravali Gospodinu u molitvi našu braću i sestre. U svakome od tih ‘najmanjih’ prisutan je sam Krist. Njegovo tijelo ponovno postaje vidljivim u tijelu mučenih, ranjenih, bičevanih, pothranjenih, prognanih… kako bismo ga prepoznali, dotaknuli i za nj se brižno skrbili. Ne zaboravimo riječi svetoga Ivana od Križa: U predvečerje svoga života bit ćeš pitan o ljubavi.“ (Misericordiae vultus, 15)

Poziv na prestanak s korupcijom i zločinima

Papa Franjo dalje u buli Misericordiae vultus poziva na prekid s korupcijom i zločinima: „Tu prije svega mislim na muškarce i žene, pripadnike neke od zločinačkih organizacija. Za njihovo ih dobro molim da promijene život. Tražim to od njih u ime Sina Božjega, koji, premda je odbacio grijeh, nije nikada odbacivao grješnika. Neka ne padnu u strašnu zamku da misle da život ovisi o novcu i da ništa osim novca nema vrijednost i dostojanstvo. To je čisti privid! Nećemo ponijeti novac sa sobom na drugi svijet. Novac nam ne pruža pravu sreću. Nasilje koje se čini zbog gomilanja bogatstva natopljenoga krvlju ne čini pojedinca ni moćnim ni besmrtnim. Za sve, prije ili kasnije, dođe Božji sud, kojemu nitko ne možemo izbjeći.

Isti je poziv upućen osobama koje sudjeluju u korupciji ili ju potpomažu. Ta gnojna rana društva teški je grijeh koji vapi u nebo, jer potkopava same temelje osobnoga i društvenoga života. Korupcija nas sprječava gledati u budućnost s nadom, jer svojom ohološću i pogledom uništava planove slabih i gazi najsiromašnije. To je zlo koje se ugnježđuje uradnje i poslove iz svakodnevnoga života, a zatim se širi, izazivajući javnu sablazan. Korupcija je grješna okorjelost srca koje zamjenjuje Boga prividom da je novac oblik moći. To je djelo tame koje se hrani sumnjom i spletkom. Corruptio optimi pissima, s pravom je govorio sveti Grgur Veliki, da bi pokazao kako nitko ne može misliti da je imun na tu napast. Da bi ju se iskorijenilo iz osobnoga i društvenoga života, nužne su: mudrost, budnost, čestitost, transparentnost, kao i hrabrost da se prokaže svaku zloporabu. Ako se otvoreno ne borimo protiv nje, svi će prije ili kasnije postati njezinim sudionicima i na kraju će uništiti sam naš život.

Ovo je povoljan trenutak da se promijeni život! Ovo je vrijeme da dopustimo da nam srca budu dirnuta! Kada smo suočeni s počinjenim zlom, pa i teškim zločinima, to je prilika da poslušamo vapaj nevinih ljudi kojima su oteta njihova dobra, dostojanstvo, osjećaji, sam njihov život. Ustrajati na putu zla samo će čovjeka dovesti do toga da se osjeća prevarenim i žalosnim. Pravi je život nešto sasvim drugo. Bog se ne umara pružati ruku. Uvijek je spreman slušati. I ja sam spreman slušati, zajedno sa svojom braćom biskupima i svećenicima. Sve što pojedinac treba učiniti jest prihvatiti poziv na obraćenje i podvrgnuti se pravdi u ovome posebnom vremenu milosrđa koje Crkva nudi.“ (Misericordiae vultus, 19)

Ne sudite i nećete biti suđeni

Papa Franjo nas podsjeća: ako želimo živjeti istinu o Božjem milosrđu nikada ne smijemo suditi niti osuđivati druge. Podsjeća na Isusove riječi: „Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.“ (Lk 6, 37-38)

Papa Franjo objašnjava: „Ako se želi izbjeći Božji sud, ne smije se osuditi vlastitoga brata ili sestru. Ljudi se, naime, svojim sudom zaustavljaju samo na površini, dok Otac gleda u samu dubinu duše. Koliku samo štetu naprave riječi koje su nošene osjećajima ljubomore i zavisti! Kada se govori zlo o bratu njemu iza leđa, predstavlja ga se u lošem svjetlu, potkopava mu se ugled i prepušta ga se na milost i nemilost raljama ogovaranja. Ne suditi i ne osuđivati znači, u pozitivnom smislu, znati otkriti ono što je dobro u svakoj osobi i ne dopuštati da ona trpi zbog našega pristranog suda i naše pretpostavke da o njoj znamo sve. Ali to još uvijek nije dovoljno da bi se izrazilo milosrđe. Isus od nas također traži da oprostimo i darujemo. On traži da budemo oruđa oproštenja, jer smo mi prvi primili Božje milosrđe. Traži da budemo velikodušni prema svima, znajući da i Bog izlijeva svoja dobročinstva na nas velikom darežljivosti.“ (Misericordiae vultus, 14) Objavljujući milosrđe Božje, Krist od nas traži da se u svim trenutcima svoga života vodimo ljubavlju i milosrđem.

Pripremio: vlč. M. Piotrowski, TChr

Miłujcie się, 5/2015, 14 -17

(ulomci iz bule pape Franje Misericordiae vultus preuzeti iz izdanja Kršćanske sadašnjosti, Zagreb 2015.)

Sljedeći Povratak

Copyright © Wydawnictwo Agape Sp. z o.o. ul. Panny Marii 4, 60-962 Poznań, tel./ fax: 61/ 852 32 82 | tel. 61/ 647 26 86